Kada se netko nalazi u loÅ¡em razdoblju, obiÄno ima krivu percepciju onoga Å¡to mu se dogaÄ‘a jer malo tko je okrenut unutraÅ¡njem životu i nije svjestan da se tada dogaÄ‘a regulacija u kojoj se otklanja ili operira lažne iluzije i krive percepcije. Tada boli upravo ono Å¡to ne želimo otpustiti kao bolesno tkivo. NaÅ¡e greÅ¡ke nastaju u pogreÅ¡nom viÄ‘enju Å¡to je uzrok sreće i patnje. Kada primjenjujemo pogreÅ¡ne metode za ostvarenje sreće, nastaje patnja. NaÅ¡ život predstavlja dragocjenu priliku, jer pruža priliku za spoznaju istine i otklananje patnje koja, htjeli mi to ili ne, prebiva meÄ‘u ljudima kao pravilo života. Mi nosimo uroÄ‘eni potencijal za razvijanje duhovne mudrosti.
Da bismo to ostvarili, potrebna je motivacija, vrijeme za meditaciju i vrijeme za promatranje svojih emocija i reakcija. NipoÅ¡to se u praksi i svakodnevnom životu emocije ne smiju potiskivati ili suditi o njima da li su dobre ili loÅ¡e. ZaÅ¡to Zapadnjak brzo prestaje sa praksom? Zapadnjaci su skloni u duhovnu praksu unijeti veliku energiju, predanost, kao da pristupaju poslu i tu mu ne nedostaje discipline. Zatim, nakon mjeseci ili godina prakse, oni se pitaju gdje su rezultati, tj. ego je raÄunovoÄ‘a, on ne ulaže energiju bez rezultata jer ih mora ponuditi vanjskom svijetu, objasniti zaÅ¡to se odricao.
Ego se želi dokazati kako u materijalnom tako i u duhovnom, a ako rezultati izostanu, onda on odustaje. Zapadnjak preskaÄe pripremu, on dolazi izranjavan loÅ¡im vezama, u kojima se traumatizirao mnogim mijenjanjem partnera, loÅ¡im poslovima i ulazi u praksu s figom u džepu. On odmah želi uroniti u meditaciju ili studiranje naprednih uÄenja.
No, tu nastaje problem, prva stvar je pogledati iskreno koliko smo doista opremljeni za ozbiljnu praksu, dijagnosticirati da li smo u praksu uÅ¡li radi nekog nerijeÅ¡enog emocionalnog problema kojeg bi mogli rijeÅ¡iti kod psihoterapeuta, odnosno tako skraćujemo sebi nepotrebne muke. Ovo se tradicionalno naziva “preliminarnim treningom uma” i iznimno je bitan dio prakse. PraktiÄar je svaki onaj pojedinac koji cijeni ljudski život kao duhovnu priliku i zna da su sreća ili patnja stvar stanja vlastitog uma. Na taj naÄin napreduje, okrenut je unutarnjem promatranju, a vanjske podražaje shvaća kao uÄitelje.
Nikola Žuvela